Brza moda, dugoročne posljedice

Tekstilna industrija ima značajan utjecaj na okoliš, a vlakna poput poliestera, pamuka i razni procesi obrade tih vlakana osnova su onečišćenja. Poliester, kao najčešće tekstilno vlakno, negativno utječe na okoliš zbog svojstva nerazgradivosti i uporabe fosilnih goriva, tj. nafte, za njegovu proizvodnju. Pamuk ima izvanredna svojstva, ali njegov uzgoj često uključuje uporabu gnojiva i pesticida, koji onečišćuju vode i tlo. Obrada tekstila, osobito mokra obrada, zahtijeva velike količine vode i energije te generira znatne količine otpadnih voda bogatih kemikalijama i bojilima. Takav otpadni tok, ako je neobrađen, znatno onečišćuje vodu i tlo. Također, vlakna mikroplastike iz tekstila, posebice iz pranja odjeće, predstavljaju sve veći problem s ozbiljnim posljedicama za vodeni ekosustav. Uporaba deterdženata dodatno komplicira situaciju, pridonoseći eutrofikaciji i ekotoksičnosti voda. Brza moda s kratkim životnim ciklusom odjeće generira velike količine tekstilnog otpada, što dodatno opterećuje okoliš. S druge strane, javlja se spora moda kao alternativa, a usredotočuje se na proizvodnju manjih količina tekstilnih proizvoda više kvalitete. Tekstilna industrija zahtijeva strože regulacije i održive prakse da bi smanjila svoj negativan utjecaj na okoliš. Rješavanje tih problema zahtijeva integrirani pristup koji uključuje smanjenje potrošnje resursa, poboljšanje obrade otpadnih voda, promicanje održivih materijala i proizvodnih procesa te educiranje potrošača o utjecaju njihovih odluka na okoliš. Prema tome, uvedene su i mnoge regulative s ciljem promicanja održivog i kružnog gospodarenja tekstilnom otpadom.