Textile materials represented in disposable surgical masks pose a serious threat to the environment

Kirurške maske za lice uvedene su prije više od jednog stoljeća. Izvorno su razvijene za zadržavanje i filtriranje kapljica izbačenih iz usta i ždrijela tijekom operacije kako bi zaštitili pacijente od infekcija. Uz česte epidemije, kirurške maske prešle su u opću upotrebu. Pandemija COVID-19, najveća pandemija u moderno doba, donijela je mnoge izazove na području osobne zaštitne opreme (OZO). Količina upotrebljene OZO se dramatično povećala, posebno jednokratnih kirurških maski (DSM) koje je naširoko koristila opća populacija. Istraživanje je pokazalo da je DSM je bio daleko najčešće korištena vrsta maske za lice u Sloveniji tijekom pandemije. Većina ih je nepropisno zbrinuta, odnosno odložena u okoliš. Utvrđeno je da se u Sloveniji 10% svih korištenih maski nepropisno odlaže. Iz tog razloga je ključno točno analizirati otpad i identificirati sve opasnosti koje predstavlja. Stoga je u radu DSM rastavljena na komponente i provedena je analiza otpada. Provedena je gravimetrijska analiza reprezentativnih DSM komponenti, zajedno s detaljnom infracrvenom spektroskopijom. Zbog različitih komponenti DSM-a postoji potencijal za kontaminaciju okoliša mikro/nanoplastikom i drugim štetnim tvarima koji nastaju otpuštenjem i fotorazgradnjom DSM-a. Za analizu i procjenu fragmentacije mikro/nanoplastike primjenjeno je simulirano vremensko izlaganje te postupak ispiranja s karakteristikama toksičnosti (TCLP). Mikro/nanoplastične čestice ispirane su u vodenom mediju iz svih pet komponenti maske. Izložen prirodnim uvjetima, DSM gubi do 30% svoje mase u samo 1 mjesecu, dok mikro/nanoplastične čestice nastaju procesom fotorazgradnje. Nepravilno obrađeni DSM-ovi predstavljaju potencijalnu opasnost po okoliš zbog ispuštanja mikro/nanočestica.